Tradicija&Baština
Poseban je osjećaj kad, iza još jednog zavoja uz obalu, iznad krovova ugledate zvonik: pola prepoznavanje, pola olakšanje. Na Makarskoj ste rivijeri, a upravo je tako obala to oduvijek poručivala onima koji prolaze.
Prije autocesta i obalnih cesta, a kamoli Google karata, putnike su vodili upravo zvonici
Obala je tada bila oblikovana oko njih. Plaže, parkirališta i vidikovci došli su puno kasnije; važni su bili župa, samostan i zvono čiji je zvuk dopirao sve do mora.
Jeste li znali da su pomorci nekoć zvonike koristili kao orijentire za plovidbu, poravnavajući njihove poznate obrise s planinom koja se uzdiže iza njih? Nije slučajno što Baška Voda putnike s mora dočekuje spomenikom i crkvom sv. Nikole u punom pogledu, a to ima posebno značenje jer je sv. Nikola zaštitnik pomoraca.
Kad je Jadranska magistrala napokon probijena kroz litice podno Biokova i povezala Brela s Baškom Vodom, Makarskom, Tučepima, Podgorom, Igranama, Živogošćem te dalje s Drvenikom i Gradcem, uglavnom je slijedila logiku koja je već postojala: povezivala je mjesta koja su oduvijek bila važna, a ta su mjesta najčešće bila označena zvonikom. Svaka crkva uz magistralu čuva dio dalmatinske baštine koji vam sama cesta nikad neće ispričati; morate se zaustaviti da biste ga čuli.
Lako je zaboraviti, dok stojite ispod zvonika s kremom za sunčanje na rukama i trajektom koji ne smijete propustiti, da te građevine nisu bile samo mjesta vjere. Franjevci koji su ih gradili i održavali stoljećima su bili ono najbliže sveučilištu što je ova obala imala.
Muzeji i knjižnice, bogata kulturna baština Makarske rivijere
U Makarskoj samostanska knjižnica i danas čuva više od šezdeset tisuća svezaka prikupljanih od 15. stoljeća, što je jedna od najbogatijih zbirki između Splita i Dubrovnika, uz arhivu, vrijedne rukopise i školu filozofije i teologije u kojoj su se nekoć školovali franjevci iz cijele regije. Saznajte više:
Dalmatinska crkvena baština i priče koje čuva
To je dobro imati na umu dok putujete Rivijerom, od plaža i borovima zasjenjenih uvala kod Brela, s pogledom na Biokovo, sve do starih kamenih ulica Živogošća i Igrana. Svaki zvonik priča ponešto drukčiju priču, ako mu dopustite.
Ništa od te povijesti ne vidi se s ceste. Treba uložiti malo truda da je pronađete: ostaviti ručnik na plaži na sat vremena i krenuti stazom iza stare Podgore do mjesta gdje mala crkva sv. Roka mirno stoji iznad krovova, ili se nekom od staza s obale popeti do napuštenih brdskih sela iznad Tučepa i Podgore, izgrađenih u vremenima kad nikome nije ni padalo na pamet urediti šetnicu uz more.
Kratka šetnja, lagana vožnja biciklom starim cestama u zaleđu, čak i jutarnje trčanje dok je uz more još svježe: sve to na svoj način slijedi isti nagon koji su ovdje oduvijek slijedili hodočasnici i seljani. Krenuti prema zvoniku s namjerom, a ne samo baciti pogled na njega iz automobila u prolazu.
Zato, kad se sljedeći put iznad krovova, iznad plaže ili preko mora s broda na Jadranu pojavi zvonik i nešto u vama tiho kaže evo ga, vjerujte tom osjećaju. Na Makarskoj ste rivijeri, a na tom mjestu gotovo uvijek ima više toga nego što otkriva sam obris.
Zaronite dublje u priče samostana Makarske rivijere i otkrijte blaga i tajne koje čuvaju. Saznajte više na poveznici.
Više o ovim zvonicima, njihovoj povijesti, mogućnostima posjeta i rasporedu misa pronaći ćete na službenim mrežnim stranicama lokalnih turističkih zajednica.
