Franjevački samostani i tajne koje čuvaju

Zakoračite među kamene zidine franjevačkih samostana, gdje se susreću povijest, znanost i priroda. Duž Makarske rivijere tri franjevačka samostana stoljećima su tiho skupljala stvari koje većina posjetitelja nikad ne bi očekivala iza samostanskih zidina: školjke s drugog kraja svijeta, gramatiku staru više od 400 godina i cijelu planinsku padinu zaštićenog divljeg bilja. Pokazalo se da su fratri izvrsni kolekcionari.

Kakve veze imaju franjevački redovnici s Makarskom rivijerom?

Franjevci na ovoj obali žive od 15. i 16. stoljeća, a njihovi samostani u Makarskoj, Živogošću i Zaostrogu s vremenom su, uz očitu ulogu mjesta bogoslužja, postali i knjižnice, prirodoslovni muzeji i botaničke istraživačke postaje. Osim što su bili dom fratrima i crkva za mjesnu zajednicu, u ovim su se zgradama tiho čuvala neka od najneočekivanijih kulturnih i znanstvenih blaga Rivijere.

Makarska: samostan koji skriva muzej mora

Franjevački samostan sv. Marije u Makarskoj izvana izgleda upravo onako kako i jest: crkva i klaustar iz 16. stoljeća u srcu staroga grada. Iznutra, međutim, krije Malakološki muzej s više od 3000 primjeraka školjaka, od jadranskog podmorja do najudaljenijih kutaka svjetskih mora.

Osnivač muzeja, fra Jure Radić, svoju je ostavštinu proširio i na obronke Biokova, gdje njegova ljubav prema prirodi živi u očuvanoj planinskoj flori herbarija u Kotišini. Radić, franjevac i znanstvenik koji je proučavao mekušce i planinsku botaniku, 1980-ih je iznad Makarske osnovao Botanički vrt Kotišina. To nije klasičan, uređeni vrt, nego ograđeni komad prave biokovske divljine, u kojem se čuva oko 300 autohtonih biljnih vrsta na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara.

Živogošće: otporan duh, stvoren da traje

Nije svaki samostan na ovoj obali imao laku povijest. Samostan Svetog Križa u Živogošću preživio je požare, ratove i potrese i danas svjedoči o nesalomljivom duhu Rivijere. Njegova priča počinje 1563. godine s fratrima koji su pobjegli iz razorenog samostana kod Mostara i najprije se nastanili u Drašnicama, a potom su ih bura i morska pjena otjerali dalje niz obalu, do Živogošća.

Crkva Svetog Križa dovršena je 1620. godine, ali se pokazala premalom, pa je 1766. ponovno sagrađena u današnjoj veličini, a zvonik je dodan 1733. godine. U međuvremenu, 1647. godine, tijekom Kandijskog rata, osmanska je vojska samostan spalila do temelja. Fratri su, osjetivši opasnost, već bili pobjegli na Hvar i preživjeli, pa su ga mogli ponovno sagraditi. Obnovu je kasnije dijelom financirala katolička obitelj iz Mostara čiji se sin borio za oslobođenje Imotske krajine. Svaki kamen koji danas stoji barem je jednom obnovljen.

Zaostrog: primorsko svetište s tajnom učenjaka

Franjevački samostan sv. Marije u Zaostrogu na prvi pogled izgleda kao mirna crkva uz more. No prođete li pokraj klaustra, otkrit ćete doista izvanrednu knjižnicu. U njoj se čuvaju španjolska gramatika iz 1616. godine, stara više od 400 godina, i arapsko-talijanski rječnik tiskan 1582. u Jeruzalemu, elegantnim arapskim pismom, ali s kršćanskom terminologijom. Star je bliže 440 nego 500 godina, koliko se ponekad navodi, ali je u svakom slučaju riječ o iznimno rijetkom sačuvanom primjerku. Uz njih je tu i na tisuće drugih svezaka, brižno obnovljenih 1970-ih u maloj, ali prekrasnoj knjižnici i arhivu koji čuvaju stoljeća zapisane povijesti i mudrosti.

Iza zidina klaustra skriva se botanički vrt, mozaik egzotičnih mirisa i rijetkog mediteranskog bilja. Ovdje je čak i kinesko „slatko drvo“ pronašlo svoj dom u dalmatinskom kamenu, neočekivani dašak Azije koji tiho raste u hrvatskom samostanskom vrtu.

Crkva uz samostan ujedno je i posljednje počivalište fra Andrije Kačića Miošića, narodnog pjesnika čije riječi i danas odjekuju Rivijerom. Njegov kip stoji na glavnom makarskom trgu, ali grob mu je ovdje, u Zaostrogu, na samom ulazu u crkvu u kojoj je njegov red imao svoj dom.

Tri samostana, tri vrlo različite tajne: muzej mora, preživjeli iz požara i ratova i učena knjižnica skrivena iza primorskog klaustra. Kad vam sljedeći put s obalne ceste za oko zapne neki kameni zvonik na Rivijeri, možda se isplati zaustaviti i vidjeti što su fratri unutra tiho čuvali.

FOTO | BORIS LUETIĆ | TZ MAKARSKA (GABRIELA BAŠIĆ ZA MALAKOLOŠKI MUZEJ MAKARSKA) | TZ BAŠKA VODA