Tradicija&Baština

Stotinjak metara od mora, tamo gdje Makarska ustupa mjesto borovoj šumi, pojavljuje se Vepric i buka jednostavno prestaje. Promet i glazba s plaže nestaju iza vas, a gužve koje se kreću prema vodi prorjeđuju se dok ne ostane samo kamena špilja smještena u šumovitom obronku, potok koji jedva žubori i tišina koju ste donijeli sa sobom.
Mali Lourdes na dalmatinskoj obali
Biskup Juraj Carić osnovao je Vepric 1908. godine, izravno ga modelirajući po uzoru na špilju u Lourdesu u Francuskoj. Prirodnu je špilju oblikovao u bogomolju, u nju postavio kip Gospe i blagoslovio je sljedećeg veljače. Mještani ga i dalje zovu „Mali Lurd“, a sličnost je namjerna: obronak, zelenilo, mali potok, sve je uređeno oko iste ideje špilje koja je pronađena, a ne izgrađena.




Što zapravo primijetite tamo
Vjerojatno prvo primijetite borove, zatim zvuk potoka, pa tek onda koliko se sporije svi kreću. Posjetitelji dosljedno opisuju Vepric kao jedno od najmirnijih mjesta na cijeloj Makarskoj rivijeri, i lako je shvatiti zašto kada se nađete tamo. Kapelica, oltar na otvorenom, Križni put koji se vijuga stazom – ništa od toga ne djeluje inscenirano. Osjećaj je kao da je to mjesto već bilo tiho prije nego što je itko odlučio nešto tamo izgraditi.
I dalje vrlo aktivno
Biskup Carić je ovdje pokopan, po vlastitoj želji, a svetište i dalje svakodnevno održava mise i ispovijedi. Najveća okupljanja su na blagdan Blagovijesti i oko Male Gospe početkom rujna, kada se trg ispred špilje ispuni na način koji je teško zamisliti u tiho utorak poslijepodne. Hodočasnici koji idu dalje u unutrašnjost prema Međugorju dugo su smatrali važnim prvo se ovdje zaustaviti.






