Tradicija&Baština
Stotinjak metara od mora, ondje gdje Makarska prelazi u borovu šumu, pojavljuje se Vepric, a buka jednostavno prestaje. Promet i glazba s plaže ostaju iza vas, a gužva koja hrli prema moru sve se više prorjeđuje dok ne ostanu samo kamena špilja u šumovitom obronku, potok koji jedva čujno žubori i tišina koju ste donijeli sa sobom.
Mali Lourdes na dalmatinskoj obali
Vepric je marijansko svetište koje je 1908. osnovao biskup Juraj Carić, izravno po uzoru na špilju u francuskom Lourdesu. Prirodnu je špilju uredio kao svetište, u nju postavio Gospin kip i blagoslovio ga u veljači sljedeće godine. Mještani ga i danas zovu „Mali Lurd“, a sličnost nije slučajna: obronak, zelenilo i mali potok, sve je uređeno oko iste zamisli o špilji koja je pronađena, a ne sagrađena.
Što ćete ondje zapravo primijetiti
Vjerojatno najprije borove, zatim žubor potoka, a tek onda koliko se svi oko vas sporije i mirnije kreću. Posjetitelji Vepric redovito opisuju kao jedno od najmirnijih mjesta na cijeloj Makarskoj rivijeri, a kad se nađete ondje, lako ćete shvatiti zašto. Kapelica, oltar na otvorenom i križni put koji vijuga stazom: ništa od toga ne djeluje namješteno. Čini se kao da je mjesto bilo tiho i prije nego što je itko odlučio ondje išta sagraditi.
I dalje vrlo aktivno
Biskup Carić ovdje je, po vlastitoj želji, i pokopan, a u svetištu se i danas svakodnevno slave mise i ispovijeda. Najviše vjernika okupi se na blagdan Blagovijesti i oko Male Gospe početkom rujna, kad se prostor ispred špilje ispuni kako je to teško zamisliti nekog mirnog utorka poslijepodne. Hodočasnici na putu prema Međugorju odavno se drže običaja da se najprije zaustave ovdje.
