Tradicija&Baština
Arhitektura Makarske rivijere priča dvije priče: jednu o žilavim planinskim pastirima, a drugu o elegantnim obalnim imanjima. U vremenima kad nitko nije gradio zbog pogleda, svaki je kamen ovdje postavljen kako bi riješio neki problem: vjetar, vodu, obranu ili jednostavno pitanje gdje isprešati masline ubrane tijekom sezone. Prošećite onim što je od toga ostalo i vidjet ćete da je snalažljivost ovdje vrlo blizu ljepoti.
Kakva je tradicionalna arhitektura na Makarskoj rivijeri?
Ovu su obalu oblikovale dvije različite graditeljske tradicije. Gore u brdima pastirske i težačke obitelji gradile su zbijena kamena naselja oko zajedničkih dvorišta, poput sklopa Bekavci-Ivandići iznad Brela, s konobama, mlinovima za masline i cisternama kao sastavnim dijelom svakodnevnog života zajednice. Dolje na obali imućnije su obitelji podizale ograđena ljetna imanja, poput sklopa Ivičević u Drveniku, građena jednako za ugled kao i za zaštitu. Oba su tipa nastala više iz nužde i potreba zajednice nego iz estetike, a oba su, generacijama kasnije, ipak ispala prekrasna.
Bekavci-Ivandići: planinsko naselje građeno za vječnost
Iznad Brela, na lokalitetu Kričak, tri su se brata u 19. stoljeću spustila iz Podskalice pod Biokovom i sagradila ono što je danas zaštićeno kulturno dobro: sklop Bekavci-Ivandići. Organiziran je oko zatvorenog dvorišta koje se lako branilo, a nekoliko kuća povezuje slikoviti trijem sa spljoštenim lukovima na zidanim stupovima, koji nosi terasu iznad i natkriva ulaze u četiri zasebne konobe ispod.
Ništa u tom dvorištu nije bilo ukrasno. U njemu su bili mlin za masline i preša za vino, koji su urod pretvarali u život, te cisterna s dva odvojena grla koja je osiguravala vodu. Sve su kuće u sklopu pokrivene teškim kamenim pločama, postavljenima tako da izdrže biokovski vjetar. Godine 1938. u tim je kućama živjelo 58 ljudi, a sklop je bio dovoljno velik da se u njemu smjesti i prva škola u Brelima, koja je ondje radila do 1950. Danas je ovdje tiho, a praktična genijalnost gradnje nadživjela je svakodnevni trud za koji je nastala.
Imanje Ivičević: kad se na obali gradilo za ugled
Na jugu Rivijere, u Drveniku, ista priča ima drukčiju inačicu. Stambeno-gospodarsko imanje obitelji Ivičević u Donjoj vali bilo je opasano visokim zidom s puškarnicama, otvorima za pucanje iz pušaka, što je bilo zajedničko obilježje sličnih plemićkih imanja uz obalu, među kojima su sklop Kačić u Tučepima, imanja Ivaniševića u Tučepima i Gradcu te ljetnikovac Mrkušić u Podgori. Na planu Makarske iz 1805. godine obrambeni zid čak je ucrtan kao namjerno i prepoznatljivo obilježje otvorenih obalnih imanja koja su gradile ugledne obitelji diljem Rivijere, što dokazuje da se na ovoj obali elegantan izgled i obrambena snaga nikad nisu smatrali suprotnostima.
Svaki dio tradicionalne gradnje imao je svrhu
Široki lučni trijemovi štitili su ulaze u konobe ispod. Teški kameni krovovi sprječavali su buru da raznese kuću. Cisterne su osiguravale pitku vodu tijekom sušnih ljeta, a preše za vino i mlinovi za masline ručni su rad izravno pretvarali u sredstva za život. To nisu bile samo kuće, nego cjeloviti, samodostatni mali svjetovi, sagrađeni od istog kamena koji su graditelji morali ukloniti sa zemlje prije nego što su na njoj išta mogli posaditi.
Bratuš: ribarsko selo od kamena
Nisu sva naselja na Rivijeri bila zaseoci ili imanja; neka su bila jednostavno ribarska sela, a Bratuš u općini Baška Voda jedan je od najbolje očuvanih primjera tradicionalne gradnje. Ime mjesta prvi se put spominje 1674. godine, iako je selo u današnjem obliku nastalo u 18. stoljeću, kad se ovamo doselilo nekoliko obitelji iz Podgore. U njegovu središtu je mali trg zvan Kačićevi dvori, okružen starim kamenim kućama, ispred je šljunčana uvala s malom lukom, a na padini iznad prapovijesna gradina Gradina. Danas ondje živi pedesetak ljudi, a središtem i dalje dominiraju iste kamene kuće koje selu daju tih, nenametljiv karakter: pravo dalmatinsko utočište podno Biokova.
Rasuti diljem Rivijere, ovi kameni ostaci svjedoče o graditeljskoj genijalnosti predaka koji su gradili cijele male svjetove, a ne samo lijepe domove. Prava tradicionalna dalmatinska arhitektura i opuštena, mirna atmosfera i danas čekaju svakoga tko je spreman jedno poslijepodne pogledati dalje od plaže: u zaseoku iznad Brela, na starom imanju u Drveniku ili na mirnom trgu u Bratušu.
